PRILOZI ZA HISTORIJU POVJESTI JEDNOG LJUDSKOG NASELJA


PRILOZI ZA HISTORIJU POVIJESTI JEDNOG LJUDSKOG NASELJA

Sve priče imaju pomalo karakter zabave, patosa i pouke. Često su nestvarne kao posledica predaje, običaja i kazivanja u sumrak pred spavanje pored vatre ili uz žmirkavu žutu svjetlost ulične lampe kada se ljetne večeri otegnu, pa ne znaš je li noć ili dan još traje.

Priče su kao san, kada legneš i njima se pokriješ pred spavanje. Gdje nadnaravno postaje naravno, prirodno neprirodno, a događaji i junaci se isprepliću, pa granice između svetova nema.
U njima je ono što jeste, što može biti, a i ne mora.
Ono što može biti drugačije, a nije, a moglo je biti.

Priče su pisane na jeziku koji godinama ne postoji. Na čudnoj mešavini ekavštine i ijekavštine, kao posljedica onoga jezika što ga je uho slušalo, dok su ljudi koji su nekada nastanjivali Borovo Naselje pričali. Onima kojima "naš" jezik nije njihov, tu je Google Translate. Da se pomognu!

Priče mogu biti i istinite, pa i pored toga dovoditi čitatelja ili slušaoca u zabludu, toliku da im se ne veruje. Između istine i laži postoji divan prostor mašte.

Obmana koju je u stanju proizvesti mašta, zadivljuje!

07 srpnja 2007

Četvrta priča

PRADOMOVINA SLAVENA (Slovena)


4.nastavak

idi na početak / idi na 3. nastavak

U doba romantike i verovanja da smo svi Slaveni i kada se nismo morali stidjeli da smo sa brdovitog Balkana, pričali su nam priču:

Once upon a time...

... u šumama kraj velikih reka, čak tamo iza Karpata, živio je ponosan, hrabar i miroljubiv narod. Jednog dana, kada su počele velike seobe, uputio se da traži nove krajeve u kojima bi živio. Tražili su najlepšu zemlju na svetu. Tražili su i tražili... i našli: prostrane ravnice Bačke, Banata, Srema i Slavonije. Brda Bosne. Kršne Hercegovinu i Crnu goru. Slovenske Alpe i ljeti pokrivene snegom. Brdovitu Šumadiju i toplu Vardarsku dolinu i došli su do najlepšeg mora na svetu, Jadranskog.  
I rekli su: Ovo je najlepša zemlja na svetu! Tu ćemo ostati zauvek!

                                                                   Slaveni

Gde je prapostojbina Slavena?

Najstariji poznati zapis u kome se pominju Slaveni je istoričara Pseudo-Cesarija (Pseudo-Caesarius Nazianzus, Dailog.II) iz 525. godine. Ni u kasnijim pominjanima Slavena drugih pisaca, ne objašnjava se kako su došli tu gde su zatečeni i otkuda su došli, kao npr. za neke nove narode koji se pojavljuju u Panoniji, Hune ili Avare. Može se izvući zaključak da je tim piscima, normalno da Slaveni žive tu gde su ih zatekli.

Dakle, nisu došli ni otkuda, oduvek su tu!

Ima mnogo teorija gde je prapostojbina Slavena. Smeštaju je na prostor između Visle i Odre do Baltika. Zatim, na prostore južne Belorusije i severne Ukrajine. Ima i teorija o prapostojbini na prostoru oko toka Dunava i Panonije, tzv. Balkanska teza.

Kako pripadaju Indoevropljanima, postavlja se pitanje gde je prapostojbina Indoevropljana? Dve novije teorije Indoevropljane svrstavaju na prostore severno od Crnog mora, Zakakvkazja, Irana, Male Azije, Mediterana te duž Volge i na zapadu ka Balkanu. Druga teorija lokalizuje prostor istočne Anatolije, južnog Kavkaza i severa Mesopotamije.

SEOBA SLAVENA (Slovena)


Bilo kako bilo, već sredinom V veka n.e. Slaveni su živeli od Odre na zapadu do Dnjepra na Istoku. Od Baltika na severu do Jadrana i Egejskog mora na jugu.

          
Nalaz u Craoiva.RO                          Slavenska grnčarija

Naseljavanje tih prostora trajalo je stoljećima, a uzroci za seobe su različiti: velika pomeranja raznih naroda u vreme poznato kao «seoba naroda», verovatna brojnost Slavena u prapostojbini, ma gde ona bila, razvoj materijalne i duhovne kulture, a time i razvoj društvenih odnosa, te napokon propast Rimskog carstva i slabost Bizanskog.

                                                     Slavenski ratnici

Brzi i izdržljivi pešaci, dobri graditelji čamaca (monoksila), vešti u upravljanju njima prelazili su velike udaljenosti. Sa Avarima je došla i jedna tehnološka novotarija. Kola! Njima su se mogli prevesti ratnici, ali i njihove porodice, veliki tereti i čitava plemena: Obodriti (Bodriči), Ljutiči, Pomorani, Rugini, Srbi, Hrvati, Sloveni, Lužički Srbi, Beli Hrvati, Kriviči, Vjatiči, Dregovići, Drevljani, Poljani, Duljebi, Severjani, Poljani, Planjani, Jezerci, Milinzi, Duljebi, Došani, Timočani, Moračani, Strumičani...

Slavenska plemena u srednjoj Evropi


Jedni, naseliše istok, osnovaše Novgorod, Smolensk i Moskvu!
Drugi, na severu osnovaše kneževinu oko finskog grada Ladoge.
Oko grada Gnjezna udariše temelje Poljskoj državnosti.
Na zapadu dadoše ime Lajpcigu, Libeku, Berlinu, Gracu.

A na jug, izgleda, krenuše najgori! Skupnim imenom Južni Slaveni. Putem pljačkaju, pale, pustoše! U jednom zapisu iz VII veka opisana je pljačka Tesalije, Helade, Epira...Asimiliraju zatečeno stanovništvo, delom već romanizirano. Sa Avarima opsedaju Konstantinopolj 626. godine...Ratuju svoji sa svojima. Do danas!

A seobe traju! I danas!

Ilistracije u postu sa:
www.craiova.ro
slovanstvo.wz.cz
www.tyl.mil.ru/page814.htm
www.carantha.net


nastavlja se...

Nema komentara: