PRILOZI ZA HISTORIJU POVJESTI JEDNOG LJUDSKOG NASELJA


PRILOZI ZA HISTORIJU POVIJESTI JEDNOG LJUDSKOG NASELJA

Sve priče imaju pomalo karakter zabave, patosa i pouke. Često su nestvarne kao posledica predaje, običaja i kazivanja u sumrak pred spavanje pored vatre ili uz žmirkavu žutu svjetlost ulične lampe kada se ljetne večeri otegnu, pa ne znaš je li noć ili dan još traje.

Priče su kao san, kada legneš i njima se pokriješ pred spavanje. Gdje nadnaravno postaje naravno, prirodno neprirodno, a događaji i junaci se isprepliću, pa granice između svetova nema.
U njima je ono što jeste, što može biti, a i ne mora.
Ono što može biti drugačije, a nije, a moglo je biti.

Priče su pisane na jeziku koji godinama ne postoji. Na čudnoj mešavini ekavštine i ijekavštine, kao posljedica onoga jezika što ga je uho slušalo, dok su ljudi koji su nekada nastanjivali Borovo Naselje pričali. Onima kojima "naš" jezik nije njihov, tu je Google Translate. Da se pomognu!

Priče mogu biti i istinite, pa i pored toga dovoditi čitatelja ili slušaoca u zabludu, toliku da im se ne veruje. Između istine i laži postoji divan prostor mašte.

Obmana koju je u stanju proizvesti mašta, zadivljuje!

06 srpnja 2007

PRILOZI ZA HISTORIJU JEDNOG LJUDSKOG NASELJA: Priča prva

 NUNTIA  VETUSTATIS (Glasnik starine)


1. nastavak


Historija (grč.: "ιστορία") je znanost koja proučava prošlost, bavi se obrađivanjem prošlosti; memorija (sećanje) koju buduće generacije čuvaju o prošlosti; pripovijedanje o prošlosti, povijesti. Tako je zapisano u Hrvatskom enciklopedijskom rječniku (EPH i Novi Liber u Zagrebu 2004. godine)

Pojam se gotovo identično objašnjava i u drugim rječnicima naroda i narodnosti Balkana koji se služe jezikom na kojem pokušavam pisati ovaj blog, s punim pravom da taj isti jezik nazivaju kako hoće! Encyclopedia Britannica iz 1911. godine napominje da je "historija u širem smislu... sve što se dogodilo, ne samo sve pojave ljudskog života, nego i od prirodnog svijeta također. Historija obuhvata sve što se mijenja, i kada se uzme u obzir da je savremena nauka dokazala da ništa nije statično, onda cijeli svijet ima svoju historiju." Kao nauka, a to nauka, pa još i društvena, vrlo mi je sumnjivo, jer čim se bavi obrađivanjem i učenjem ili znanjem kroz priču, pripovijedanje i uz to tumačenjem događaja, svako ko piše o prošlosti uzima si za pravo obraditi i tumačiti prošlost na način da priča teče.

«Historia (est) testis temporum, lux veritatis, vita memoriae, magistra vitae, nuntia vetustatis. (Prošlost je svjedok vremena, svjetlo istine, život pamćenja, učiteljica života, glasnica starine).» navodno je rekao Ciceron, Marcus Tullius Cicero (106. – 43. p.n.e)

A zapravo: Čovjek je svjedok vremena i svjetlo istine. Sa svojim manama i ponekom vrlinom, i nije baš neka garancija istinitog svjedočenja. Život je pamćenje, ali ga ono ne uči životu! Zapišeš li ili nekome ispričaš svoja sećanja, postaješ glasnik starine!


NAJSTARIJI TRAGOVI


Na ovom "Trećem kamenu od Sunca" živi se odavno. Ima tome skoro četiri milijarde godina. I tu, na malom parčetu toga kamena zvanog Panonija, a..."tu je nekad, kažu knjige bilo more, bilo more, pa presušilo, ni Dunav nije loš. Al' na sreću tu je mesec svetionik, vodi me kroz plave vode sna" (tako o Panoniji pjeva Đorđe Balašević: «Panonski mornar»)
...

    A Panonija je latinski naziv za Rimsku provinciju (od I veka n.e.) koja se protezala od Bečke šume na severo-zapadu do desne obale Dunava na istoku, na jugo-istoku do utoka Save u Dunav i do Save i Kupe na jugu. Kasnije se naziv proširio na prostranu ravnicu omeđenu Karpatima na severu i istoku, obroncima Alpa na zapadu i Dinaridima na jugu.
     A tu, na komadiću Panonije, na desnoj obali Dunava, na svega 70 jutara atara sela Borova na 45°22'33'' geografske širine i 18°57'48'' geografske dužine (što je lokacija Radničkog doma), na lesnoj zaravni ~89,00 m' nad morem i oko 6 m' nad Dunavom, tridesetih godina XX veka sagrađena je tvornica «Bat'a» i uz nju njeno naselje.
     Taj mali deo Panonije, južno od sela Borovo i severno od grada Vukovara, visoko nad Dunavom, do tih tridesetih godina oduvek je služio samo za zemljoradnju. Tu plodnu zemlju su obrađivali ljudi koji su svoja naselja podizali na pogodnijim mestima za život, prije nego što je industrijska revolucija “zakucala” na vrata ovog ratarskog kraja. Nikada, prilikom iskopa temelja zgrada ili cesta za podizanje tvornice i naselja nisu iskopani materijalni dokazi života na prostoru naselja. Tek jednom, kod kopanja bunara za novu «Bat'inu» električnu centralu na samoj obali Dunava, radnici su iskopali jednu kost. Dugačku 1,5 m' i debelu 30 cm. Kost se na zraku brzo raspala. A događaj je zabilježen u «Borovo» novinama 1935.godine.
     Severno iza sela Borova gde se Dunav razlijeva i pravi prirodno mrestilište je bara, Savulja.
     Tamo negde su pronađeni ostaci kostura mamuta.
     Na lokalitetu Leva Bara (dio Vukovara) postoji nekropola. U njoj su iskopani grobovi koji se datiraju  od IX-VII vek p.n.e., Ilirski grobovi iz VII.st. p.n.e., zatim Keltski iz I. stoljeća pre i posle nove ere. Neki grobovi koji se smatraju starorimskim. Slavenski grobovi iz VII-X st. koji su pripadali avarsko-slavenskoj tzv. kestztelyskoj i bjelobrdskoj kulturi.
     Nalazi na arheološkom nalazištu Vučedol, 5 km niz Dunav od Vukovara, po kojem je čitava kultura brončanog doba između 2150 - 1850 godine p.n.e.dobila ime, te nalazi na lokalitetu Gradca severno od sela Borovo (koji je nedovoljno istražen), dokaz su većih i organiziranih naselja u vreme pre(t)historije na bližim prostorima tvornice i naselja uz nju.

Prilog: Topografska karta kraja (Odlaskom UNTAES-a 1997/8. godine, na zidovima napuštenih kancelarija u privatnim kućama, ostale su da vise umrljane karte koje su koristili. Jedna takva je prikazana u "prozoru" Borovo!)

nastavlja se...

1 komentar:

Frog kaže...

In this post, we present history of the Panonian Plain region (45°22'33'' lattidude and 18°57'48'' longitude) around today's Borovo Naselje up to year 1850 BC. Please review the attached , UNTAES map of the region today.