NUNTIA VETUSTATIS (Glasnik starine)

Prilog za historiju povijesti jednog ljudskog naselja

Historija (grč.) – znanost koja proučava prošlost, bavi se obrađivanjem prošlosti; memorija (sećanje) koju buduće generacije čuvaju o prošlosti; pripovijedanje o prošlosti, povijesti. (Hrvatski enciklopedijski rečnik – Zagreb: EPH : Novi Liber, 2004.g.)

«Historia (est) testis temporum, lux veritatis, vita memoriae, magistra vitae , nuntia vetustatis. (Povjest je svjedok vremena, svjetlo istine, život pamćenja, učiteljica života, glasnica starine).»
Ciceron, Marcus Tullius Cicero (106. – 43. p.n.e)

Čovjek je svjedok vremena!
Svjetlo istine, čovjek sa svojim manama i ponekom vrlinom i nije baš neka garancija.
Život je pamćenje, ali ga ono ne uči životu!
Zapišeš li ili nekome ispričaš svoja sećanja, postaješ glasnik starine!

Na ovim «Trećem kamenu od Sunca» živi se odavno. Ima tome skoro četiri milijarde godina.

Najstariji tragovi

«Gledam Banat, Srem i Bačku s' Fruške gore...
Tu je nekad, kažu knjige bilo more,
Bilo more... pa presušilo...
... ni Dunav nije loš...
Al' na sreću tu je mesec svetionik
Vodi me kroz plave vode sna...»
( Đorđe Balašević: «Panonski mornar»)

Panonija je latinski naziv za Rimsku provinciju (od I veka n.e.) koja se protezala od Bečke šume na severo-zapadu do desne obale Dunava na istoku. Do utoka Save u Dunav na jugo-istoku i do Save i Kupe na jugu. Kasnije se naziv proširio na prostranu ravnicu omeđenu Karpatima na severu i istoku, obroncima Alpa na zapadu i Dinaridima na jugu.
A na komadiću Panonije, na desnoj obali Dunava, na svega 70 jutara atara sela Borova na 45°22'33'' geografske širine i 18°57'48'' geografske dužine (što je lokacija Radničkog doma), na lesnoj zaravni 89,00 m' nad morem i oko 6 m' nad Dunavom, tridesetih godina XX veka sagrađena je tvornica «Bat'a» i uz nju naselje.
Taj mali deo Panonije, južno od sela Borovo i severno od grada Vukovara, visoko nad Dunavom, do tih tridesetih godina oduvek je služio samo za zemljoradnju. Tu plodnu zemlju su obrađivali ljudi koji su svoja naselja podizali na pogodnijim mestima za život, prije nego što je industrijska revolucija “zakucala” na vrata ovog ratarskog kraja.
Nikada, prilikom iskopa temelja zgrada ili cesta za podizanje tvornice i naselja nisu iskopani materijalni dokazi života na prostoru naselja. Tek jednom, kod kopanja bunara za novu «Bat'inu» električnu centralu na samoj obali Dunava, radnici su iskopali jednu kost. Dugačku 1,5 m' i debelu 30 cm. Kost se na zraku brzo raspala. A događaj je zabilježen u «Borovo» novinama 1935.godine.
Severno iza sela Borova gde se Dunav razlijeva i pravi prirodno mrestilište je bara, Savulja.
Tamo negde su pronađeni ostaci kostura mamuta.
Na lokalitetu Leva Bara (dio Vukovara) postoji nekropola. U njoj su iskopani grobovi koji se datiraju IX-VII vek p.n.e. Ilirski iz VII.st. p.n.e.. Zatim keltski iz I. stoljeća pre i posle nove ere. Neki grobovi koji se smatraju starorimskim. Slavenski grobovi iz VII-X st. koji su pripadali avarsko-slavenskoj tzv. kestztelyskoj i bjelobrdskoj kulturi.
Nalazi na arheološkom nalazištu Vučedol, 5 km niz Dunav od Vukovara, po kojem je čitava kultura brončanog doba između 2150 - 1850 godine p.n.e.dobila ime te nalazi na lokalitetu Gradca severno od sela Borovo (koji je nedovoljno istražen), dokaz su većih i organiziranih naselja u vreme pre(t)historije na bližim prostorima tvornice i naselja uz nju.

Prilog: Topografska karta kraja (Odlaskom UNTAES-a 1997/8. godine na zidovima napuštenih kancelarija, u privatnim kućama, ostale su da vise umrljane karte koje su koristili. Jedna takva je prikazana u "prozoru" Borovo!)

nastavlja se...