PRILOZI ZA HISTORIJU POVJESTI JEDNOG LJUDSKOG NASELJA


PRILOZI ZA HISTORIJU POVIJESTI JEDNOG LJUDSKOG NASELJA

Sve priče imaju pomalo karakter zabave, patosa i pouke. Često su nestvarne kao posledica predaje, običaja i kazivanja u sumrak pred spavanje pored vatre ili uz žmirkavu žutu svjetlost ulične lampe kada se ljetne večeri otegnu, pa ne znaš je li noć ili dan još traje.

Priče su kao san, kada legneš i njima se pokriješ pred spavanje. Gdje nadnaravno postaje naravno, prirodno neprirodno, a događaji i junaci se isprepliću, pa granice između svetova nema.
U njima je ono što jeste, što može biti, a i ne mora.
Ono što može biti drugačije, a nije, a moglo je biti.

Priče su pisane na jeziku koji godinama ne postoji. Na čudnoj mešavini ekavštine i ijekavštine, kao posljedica onoga jezika što ga je uho slušalo, dok su ljudi koji su nekada nastanjivali Borovo Naselje pričali. Onima kojima "naš" jezik nije njihov, tu je Google Translate. Da se pomognu!

Priče mogu biti i istinite, pa i pored toga dovoditi čitatelja ili slušaoca u zabludu, toliku da im se ne veruje. Između istine i laži postoji divan prostor mašte.

Obmana koju je u stanju proizvesti mašta, zadivljuje!

10 lipnja 2008

Priča sedma

(selo) BOROVO


7. nastavak

idi na početak / idi na 6. nastavak


Pogled na selo Borovo iz "Borova"


Ako dolazite u selo Borovo iz pravca Vukovara cestom prema Dalju, trasiranom još u vreme starih Rimljana i uspostave limesa uz Dunav, prvo ćete ugledati red kuća uz drum sa leve strane, prije željezničke rampe. Te kuće i kuće iza njih su tzv. «Crepulje». Izgrađene uglavnom sedamdesetih godina 20. veka.
Prelaskom željezničke pruge Vinkovci-Subotica, dolazite u deo sela poznat kao «Mikanovci». Prema usmenoj predaji, navodno, nazvano po nekom «ciganu» Mikanu. Nekada, tek pokoja kuća uz glavnu ulicu i njive oko njih!

Onda stižete u centar sela tzv. «Srce sela». Najstariji deo sela!

Idući prema Dalju doćete u «Najdorf» i proćete pored «Jednopolke». «Jednopolku» nećete ni uočiti. Nazvana tako po tome što je nekada bio samo jedan red kuća uz poslednju ulicu, levo od glavne. Danas su kuće i sa druge strane ulice.

Tu se nastavlja «Mala Bosna», spojena sa «Savuljom», koja je dobila ime po bari uz selo! Ti delovi sela su najmlađi. Nastali posle drugog svetskog rata ekonomskom migracijom Srba iz Bosne, uglavnom, sa i oko Ozren planine (Bosna i Hercegovina)! Interesantan je podatak od 31.03.1953. da je na području Savulje živelo 3 stanovnika u jednom domaćinstvu.

Prvi tragovi


Uz selo, Dunav meandrira i severno od sela završava sa prirodnim mrestilištem, takozvanom barom Savulja.

Bara "Savulja"

Na povišenom ravnjaku iznad meandra Dunava nalazi se Gradac. Nedovoljno istražen lokalitet, spomenik nacionalnog/regionalnog karaktera I/II kategorije! Tu su nađene kosti praistorijskih životinja (mamuta), arheološki nalazi vučedolske kulture, keltski nakit, novac iz Rimskog doba, keramika iz avarsko-slavenskog perioda, keramika bjelobrdske kulture, tragovi srednjevekovnog «grada» (utvrđenja) zvanog Gradac. Ti, najstariji tragovi dokaz su kontinuiteta življenja na prostoru sela Borovo!

Nalazi na Gradcu

Postoji hipoteza da se tu, negde, na Gradcu nalazio vojni logor i manje naselje u doba Rimskog carstva, Titoborgium. Čvrstih dokaza čini mi se da baš i nema, ali ime zvuči zanimljivo.

Zabilježeni nazivi su i castrum Boro, Borh, Boroh, Boroth, Borock ... Tvrđavica, Kaštelet i Gradac.

Srednji vek


Prvi pomen vezan za selo nalazi se u dokumentu kada kralj András II. 1230. nagrađuje svog vazala moslavačkog župana Tomu Makarjeva i poklanja mu područje oko Borova. Neku zemlju i ribnjak po imenu Savulja (et piscinam nomine Sowala) koja pripada Vukovarskoj županiji (...ad comitatum Wolkoyensem pertinentem).

Kao posjed Vukovske (Vukovarske) utvrde, ime Borovo se prvi puta pominje 1221. godine, a sledeće 1222. András II. Árpád izdvaja Borovo iz Vukovskog podgrađa.

Tokom srednjeg veka često se menjaju gospodari zemlje i sela. Porodice Chak, Mikolai i Iregi, Gorjanski, Banffy, Korog i drugi velikaši Vukovske (Vukovarske) utvrde ili županije su vlasnici sela i seljaka.

U poteri za Ugarskim kraljem Bélom IV. Tatari prelaze 1242. zaleđeni Dunav i Dravu i pustoše Slavonijom. Nije zabeleženo na kom' su mestu prešli Dunav, ali moglo je to biti i ovde ispod sela. Možda baš tamo gde su, prema priči, jedne zime tridesetih godina prošlog veka propali svatovi kroz led Dunava, idući po mladu, preko, u Bačku!

Borovo se ponovno pominje u dokumentima 1263.godine, u okviru dinastičkog sukoba kralja Istvána V. Árpáda sa kraljicom Marijom. Da bi kao «mlađi kralj» i sin Béle IV. pokazao da je on gospodar Vukovske županije, a ne njegov mlađi brat Béla István, vraća posjed Borovo svom vazalu Mihajlu koji su mu oteli slobodnjaci Vukovske utvrde (jobagiones castri).

Borovo se ponovo pominje kada Károly I. Róbert (Anžuvinski) 1323. g. poklanja sinovima Filipa II. Koroga posjede porodice Chak: Borh (Borovo), Wylak (Ilok), Benchech (Benčec), Lypoch (Lipovac) u Vukovskoj županiji.

Na području sela spominju se 1337. sela Bravatheleke i Leanrew
.
Kao dokaz ekonomske moći, oko1338.g. na obali Dunava u Borovu (Borh per fluvium Danubii), nalazila se mitnica. Naplaćuju se mitničke pristojbe. Kako od lađa koje plove nizvodno, tako i od lađa koje plove uzvodno. Iz velike borovske luke bio je prelaz na Bačku stranu. Dovoljno razloga da se uredi i trg kao mesto za stalnu trgovinu!

1427. spominje se crkva sv. Margarete i samostan Reda braće pustinjaka Augustinaca. U drugoj polovici XV. st. Gorjanski su sagradili kaštel od kamena (spominje se od 1481.) u obliku četverokuta, pominjani “Gradac”. O postojanju crkve i samostana svedoči lokalitet u ataru, koji se i danas zove Crkvina.
Inače selo je bilo smešteno severnije nego današnje selo Borovo. O tome svedoče lokaliteti u ataru Staro selo i Selište.

Za razliku od Vukovara Borovo nije postalo grad. Nije imalo «sreću» da dobije kraljevski privilegij. Ostalo je u posjedu plemića – velikaša, a stanovnici sela su praktično bili u privatnom posjedu plemića. Grad je kao naselje bio interesantniji za naseljavanje od sela. U njemu su i došljaci imali veću slobodu od stanovnika seoskih naselja.

U tzv. Mohačkoj bitci (Mohács) 29. kolovoza 1526. godine Turci su pod sultanom Sulejmanom II. porazili vojsku ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika II. koji se u pokušaju bjega utopio. Uz taj događaj i tu godinu veže se i nestajanje srednjevekovnog sela. Selo je razoreno i napušteno!

Obnova sela


U Enciklopediji Jugoslavije navodi se sledeće: «Oko 1540. naselili su Borovo Srbi iz Gornjrg Podrinja i Polimlja. Oni su donijeli jekavski govor na prijašnje ikavsko područje!»

Ukoliko se može verovati ovom podatku, selo je ubrzo nakon uništenja od strane turaka ponovo naseljeno «vlaškom» rajom (ob. pejor. pravoslavci za muslimane), svakako sa odobrenjem turskih vlasti.Verovatno da je deo Srba došao i sa Velikom seobom Srpskog naroda oko 1690.

Nakon poraza turske vojske pod Bečem 1684. i Karlovačkog mira 1699. oslobođeni su od turaka veliki delovi Ugarske, Hrvatske, Slavonije, Srema,Vojvodine i priključeni austrijskom carstvu.

Car Leopold I. je 11. VIII 1690. izdao «diplomu» kojoj je Srbima dao privilegije. Privilegije su obuhvatile stanovništvo "grčkog obreda i srpskog naroda" po Grčkoj, Bugarskoj, Raškoj, Hercegovini, Dalmaciji, Podgorju, Jednopolju "i ostalim pridruženim mestima i svim ostalim oblastima".

Svojim Patentom od 10. VIII 1691. objavljenim preko ugarske Dvorske Kancelarije, Car je obnovio privilegije, ističući ovog puta u prvom redu Srbe u Ugarskoj i Slavoniji, a onda u ostalim oblastima. Po ovoj novoj diplomi sva imanja onih Srba koji budu umrli bez naslednika imaju pripasti crkvi i arhiepiskopu. Njom je, u isti mah, priznato patriarhu (odnosno arhiepiskopu) pravo jurisdikcije i u svetovnim stvarima.

Život u novom selu


Marija Terezija (Maria Theresia, was a reigning Archduchess of Austria, a Queen of Hungary, Croatia and Bohemia, and a Holy Roman Empress) - kraljica austrijska, ugarska, hrvatska, češka i rimsko-njemačka carica (vladala:1740.-1780.) uz čiju se vladavinu vežu pojmovi centralizam, apsolutizam i germanizacija, bila je i veliki reformator. Uz raznovrsne reforme koje je provodila u carstvu stvorila je vrlo uređenu državu. U njene reforme spadaju reforme sudstva, obrazovanja, razvijanje poljoprivrede, ukidanje smrtne kazne i ukidanje progona vještica.

U okviru reformi 1745.g. osniva posebnu Dvorsku komisiju za srpska pitanja (kasnije Dvorska deputacija) koja, između ostalog, dozvoljava izgradnju novih i popravak starih srpskih hramova širom carstva, pa je i crkva Svetog arhiđakona Stefana u selu Borovo, u baroknom stilu, sagrađena 1761.-1764.godine.

Crkva Sv. arhiđakona Stefana

Borovo je u vreme popisa svih stanovnika po starosti, spolu i mestu stanovanja, po posebnom «patentu» Marije Terezije 1753.g. godine imalo oko 50 naseljenih kuća.

Uvela je opću školsku obvezu, tako da su sva muška djeca od 6-13 godina morala ići u školu, te otuda i prvi zabilježeni počeci obrazovanja u selu Borovo vezani za crkvu!

Školska zgrada, izgrađena je 1853. god.



Borovo (stara škola) ovih dana

Zgrada postoji i danas i u njoj su prostorije nekih društvenih klubova, sa nadom u obnovu.

Selom je upravljao knez ili kmet, a opštinska uprava je ustanovljena 1880.godine.

Željeznica je prošla pored sela 1878. Željeznička stanica je igrađena kasnije, danas nije u funkciji. Devastirana, tužno i ružno izgleda. A sa nje su mnogi Borovci putovali na posao, u školu ili beli svet!

Željeznička stanica

Živelo se siromašno, kao i u većini sela Austro-ugarske. Proizvodilo se uglavnom samo za svoje potrebe. Trgovalo se peskom iz Dunava.

Prvi svetski rat donosi u selo nacionalizam i šovinizam. Rekvizicije, racionalizacije potrošnje. Seljaci su mobilizirani u vojsku Austro-Ugarske i upućeni na razna bojišta.

Uspostavom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (Kraljevine Jugoslavije) seljacima nije bilo bolje. Seljani u svome posedu imaju oko 1.000 jutara zemlje, a Srpska patrijaršija oko 4.500 jutara.

Tridesetih godina XX. stoleća Zavodi «Bat'a» a.s. Zlin, Čehoslovačka, kupuju od sela Borovo oko 70 (70,8) ha zemlje nizvodno Dunavom, uz prugu Vinkovci-Subotica prema Vukovaru. Većim djelom crkvenu zemlju! I seljaci prodaju svoju zemlju uz nagovor crkve, a za uzvrat postaju trudbenici!

Poslednje njive uz Borovsku cestu kupljene su od seljaka 1980. za izgradnju novogradnji stambenih zgrada tzv. BZ-I Kombinata «Borovo» u Naselju.

Kao bitan uslov firme «Bat'a» a.s. Zlin za kupovinu zemlje za izgradnju tvornice i Naselja je mogućnost osnivanja posebne općinske uprave. Da firma ne bi plaćala nikakve prevozne, uvozne, izvozne ili kakve druge takse na sirovine i materijal za podizanje tvornice ili na njene proizvode!

Tako Borovo ponovno postaje opština, koju čine selo, tvornica i izgrađeno Naselje uz nju!

1931. godine selo ima 517 kuća. U selu ima 1424 krave, konja ili svinja. Bez betonskih cesta. Ima 8,7 km kaldrmisnih i blatnih cesta i ulica. U selu je živelo oko 2.000 stanovnika.

U selu je električna struja iz «Batine» elektrane 12.08.1936. godine osvetlila kuće. Iste godine 15.08. osvećena je sagrađena je nova zgrada Osnovne škole, jedna od najmodernijih, sa centralnim grejanjem i vodovodom iz jednog od dva izgrađena arteška bunara, koju je sagradio "Bata" d.d. Borovo.

Škola iz 1936

Za nastavnike škole podignuta je stambena zgrada tip «holandska» dvodomka, u kojoj je danas Radio Borovo!

"Holandska" dvodomka u selu Borovo

Ispred nove škole, crkve i stare škole (oko igrališta današnje N.K. «Sloge») izgrađena je betonska cesta.
II. svetski rat je prekinuo daljni razvoj sela, koje je moglo postati deo velikog Borova!

Mobilizirani seljani u vojsci Kraljevine Jugoslavije završavaju u njemačkim vojnim logorima. Ustaške vlasti iz «Bate» otpuštaju veliki broj radnika iz sela. Neki završavaju u njemačkim radnim logorima u «Batinim» tvornicama pod njemačkom vojnom upravom! Jedan broj seljana odlazi u NOB.

26.10.1941. u selu Borovu, na igralištu današnje NK «Sloge», izvršeno je masovno prekrštavanje pravoslavnog življa, kako se tada nazivalo: «prijelaz u vjeru svojih otaca».

Igralište N.K. "Sloge"

Povratkom iz rata, ponovo se, uglavnom, zapošljavaju u Kombinatu «Borovo».

Selo je ponovo opština i ponovo su kombinat «Borovo» i Naselje deo nje.

U selu je odigrana prva posleratna noćna utakmica pod refrektorima u tadašnjoj Jugoslaviji, sa «Špartom» iz Belog Manastira.

Vodovod je selo dobilo 1969. godine (iz samodoprinosa), a asfaltom je povezano sa Vukovarom 1970.
1977. godine uz osnovnu školu sagrađena je sportska dvorana i «Batina» škola nije više prepoznatljiva!

Sve do 1954. godine selo je opština, kada reorganizacijom i racionalizacijom lokalne uprave na nivou FNR Jugoslavije, selo postaje mjesna zajednica, a Naselje i kombinat «Borovo» prvi put postaju deo Vukovara.

U godinama osamostaljenja Hrvatske iz SFR Jugoslavije, Kombinat «Borovo» i njegovo Naselje prestaju biti deo Katastarske općine Borovo. Ustrojena je nova K.O. Borovo Naselje!

15. august

Skupljeni posle dolaska sa mora ili «odmora» na selu kod rođaka, poslednje dane leta i raspusta kratili bi kupanjem na Dunavu. «Pod flosom». Tamo ispod «Doma tehnike»!

A u selu je bio kirbaj (kirvaj, proštenje, seoska slava, sabor ili zbor). Hrane i pića u izobilju! Samo je trebalo posetiti nekog od poznanika iz škole ili posla.

Događaj za avanturu!

Automobili su bili retkost, a bogami i bicikli! Pa je avantura počinjala «posuđivanjem» bickla nekoga od onih sa «Doma tehnike» koji su svratili na piće s' nogu idući sa posla u selo i zaboravili otići. Ili od onih iz Naselja koji su došli pod izgovorom da se «obiđe» čamac, pregledaju pecaljke, motor za čamac ili već šta.
Dolaskom u selo bicikle bi uredno ostavili na hrpe «parkiranih» u kanalu pored ceste.

A u selu šatori sa obe strane ulice! Iz svako se orila muzika i «zavijanje» pevaljke. Potražili bi slobodni stol i naručili piće. Pahuljasti brkovi i pokoja sveže obrijana brada onih koji su počinjali ranije sa brijanjem, bio je dovoljan argument konobarima da posluže piće. Nenavikle na alkohol već bi nas prva pića «uhvatila» i brzo bi se pridružili horu pijanih glasova gostiju koji «unisono» prate pomenute pevaljke. «Pijančenje» se otezalo u noć. U gluvo doba noći od 12-2, sada peške, vraćali bi se kući u Naselje.

Znali smo da posle kirbaja završava leto. Znali smo da posle kirbaja nema više velikih vrućina, i da su noći svežije! Da! I da za koji dan ponovo počinje škola!

A to, što je kirbaj vezan za prenos moštiju Svetog arhiđakona Stefana, da je na isti dan kad i Velika gospojina, što kirbaj pada između proštenja i proštenija, nama tada nije ništa značilo!

Sve smo to saznali i shvatili godinama posle. Kada je ukinuto «bratstvo i jedinstvo»!

Izvori:

- Nada Klaić: Crtice o Vukovaru u srednjem vijeku, Vukovar 1983.
- Grupa autora: Borovo 770 godina (1231.-2001.), Borovo 2001.
- Zlatko Karač: Bata-vile / Borovo, Gradska knjižnica Vukovar, 2008
- «Svjetlo riječi», Br .254., Franjevačka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo V/2004.
- Enciklopedija Jugoslavije, knjiga 2 (Bje-Crn), Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, Zagreb 1982.


Napomena: postom o selu Borovo završava opšti deo istorije! Pokušao sam napisati nešto o kraju u kome sam odrastao. O Panoniji, Dunavu, Vuki o naseljima Vukovaru i Borovu koji su bili prije moga "Borova"(pre "Bata") i njegovog Naselja. Sledeći postovi će biti posvećeni u celini "Bati", kombinatu "Borovo" i Naselju! Koliko sam do sada uspeo, na vama je!


nastavlja se

1 komentar:

snezana kaže...

Svaka cast, sazeta povijest historije, a zanimljivo napisana, ne suhoparno! Nadam se da ce ubuduce biti jos secanja na avanture iz detinjstva i mladosti.