TRI PRIČE PRE POSTANKA (tvornice «Bata» (posle «Borovo») i njegovog Naselja)
11. nastavak
idi na početak / idi na 10. nastavak
Sve priče imaju pomalo karakter zabave, patosa i pouke. Često nestvarne. Bave se onim što jeste, što može, a i ne mora biti. Što može biti drugačije, onim što nije, a moglo bi biti! Mogu biti istinite, pa i pored toga dovoditi čitatelja ili slušaoca u zabludu.
Između istine i zablude postoji divan prostor mašte. Obmana koju su u stanju priče proizvesti, zadivljuje!
Poreklo čoveka
Svojim istraživanjima, gotovo svi potkrepljuju tezu o zajedničkom poreklu čoveka i majmuna. No i pored ozbiljnih naučnih studija nastalih u laboratorijima “20th Century Fox Ranch-Century City, LA-Hollywood” i ”CBS Broadcasting Inc. Center NY-USA” i drugih sličnih naučnih instituta, ipak ima naučnika koji negiraju zajedničko poreklo tvrdeći da su razlike ipak veće nego što izgleda[1].
Na sreću majmuna.
Prema jednoj od teorija, izgleda da su svi ljudi poreklom iz jedne male doline negde u južnoj ili istočnoj Africi. Navodno je neka ženska, “Mitohondrijalna Eva”, koja se zvala Lucy[2], sa nekih 200-tinjak jedinki krenula, nakon neke suše ili poplave, pre nekih 120.000 godina na sever. Mislila je da je u Evropi čekaju med i mleko. Nakon što je vidjela gde je došla, krenula je dalje put Azije, Polinezije, Amerike...
Kosti AL 281, rekonstrukcija u muzeju Cleveland i kako Lucy zamišlja suvremeni umetnik (obratite pažnju na isturenu vilicu)
Novije teorije koje ne isključuju mogućnost multiregionalnog nastanka ljudske vrste, ne pomažu u raspravama. Naprotiv, samo dodatno komplikuju naučne rasprave o poreklu čoveka.
A dok god neke karike fale tu su onda i Ufolzi[3] koji vole priče o izvanzemaljskom porijeklu čovjeka[4].
A dok god neke karike fale tu su onda i Ufolzi[3] koji vole priče o izvanzemaljskom porijeklu čovjeka[4].
Tajanstvena mumija u muzeju Ritos Andinos u Andahuaylillasu
Tek, kako danas stvari stoje, Zemlju trenutno naseljava vrsta Homo sapiens sapiens. Homo je latinska reč za osobu, a "Sapiens" znači „pametan" ili „razuman". Spoj ove dve reči u jedan pojam, nakon analize ukupnih događaja u ljudskoj historiji, drugi deo pojma ozbiljno dovodi u pitanje.
Od Lucy do Homo sapiens sapiensa
"U genetici čoveka[5], grupe koje su najviše studirane su haplogrupe Hromozoma Y (Y-DNK) i mitohondrijalne haplogrupe (mtDNK), koje se koriste pri definisanju i grupisanju ljudi. Y-DNK se jedino nalazi i studira po muškoj liniji (preko sina na oca, preko oca na dedu….), dok je mtDNK šifra isključivo zapisana po ženskoj liniji. Obe klasifikacije ljudskih haplogrupa i klasifikovanje porekla bazirane su na genetičkim markerima i njihovim mutacijama.
Ljudski Y – hromozom DNK haplogrupa se označava slovima od A do R i dalje se deli na podgrupe koristeći brojeve i mala slova.
I ljudske mitohondrijalne DNK haplogrupe (mtDNK), koje određuju poreklo po ženskoj liniji su obeležene slovima A,B,C,D,E,F,G,H, I,J,K,L, L1,L2, L3, M, N, T,U, V, W,X, i Z.
Studirajući gene svih naroda na zemlji došlo se do zaključka kojim su pravcem i kuda su išli narodi, seleći se sa jedne lokacije na drugu. Svaka grupa ima specifičnu mutaciju koju nasleđuju i njihova deca, tako da se te mutacije više ne mogu pojavljivati u genima drugih ljudi koji su sa ovom novom grupom izgubili svaki kontakt. Svaka grupa ljudi koja je živila nekoliko generacija na jednome mestu doživi ove mutacije koje se onda prenose na potomstvo.
Ljudski Y – hromozom DNK haplogrupa se označava slovima od A do R i dalje se deli na podgrupe koristeći brojeve i mala slova.
I ljudske mitohondrijalne DNK haplogrupe (mtDNK), koje određuju poreklo po ženskoj liniji su obeležene slovima A,B,C,D,E,F,G,H, I,J,K,L, L1,L2, L3, M, N, T,U, V, W,X, i Z.
Studirajući gene svih naroda na zemlji došlo se do zaključka kojim su pravcem i kuda su išli narodi, seleći se sa jedne lokacije na drugu. Svaka grupa ima specifičnu mutaciju koju nasleđuju i njihova deca, tako da se te mutacije više ne mogu pojavljivati u genima drugih ljudi koji su sa ovom novom grupom izgubili svaki kontakt. Svaka grupa ljudi koja je živila nekoliko generacija na jednome mestu doživi ove mutacije koje se onda prenose na potomstvo.
Pravci seoba naroda prema raširenosti y-DNK i mtDNK
Haplogrupe se koriste za definisanje genetičke populacije i često je definisana i geografskim merilima. Ovo su na podele za mtDNK haplogrupe:
· Zapadno Evroazijski: H, T, U, V, X, K, N, I, J, W
· Južno od Sahare: L, L1, L2, L3, L3*
· Istočno Azijski: A, B, C, D, E, F, G( C, D, E, and G pripadaju makro-haplogrupi M
· Američki Indijanci: A, B, C, D, i poneki X što je misterija jer se X haplogrupa još može naći u Zapadnoj Evropi na obalama Atlanskog Okeana. Da li je ova haplogrupa nastala migracijiom ka istoku i preko Sibira? Problem je što se niko sa ovom grupom nigde ne može naći između Amerike i Zapadne Evrope, tako da postoji mogućnost da su oni jednostavno prešli Atlantski Okean pre više hiljada godina.
Tako se može napraviti i porodično stablo svih ljudskih zajednica i tačno se na karti ovih haplogrupa mogu ucrtati pravci migracija ljudi i može se pretpostaviti pre koliko je godina koji predak određenog čoveka bio na nekoj drugoj lokaciji na zemlji. Svaka od ovih mutacija se može videti pri analizi DNK i svaka od ovih unikatnih mutacija (kao i otisci prstiju) je označena i klasifikovana. Takođe se zna i njihovo poreklo, odnosno na kojoj je lokaciji na zemaljskoj kugli ova mutacija potekla.
Porodično stablo svih ljudskih zajednica prema mtDNK
Paleolitski lovci mogli su prelaziti današnje okeane i mora u potrazi za hranom s obzirom na drugačiji raspored kopnenih masa. Ovo bi moglo biti moguće jer je nekada ledeni omotač išao “niže” na jug tako da bi se leti ogromne sante leda gotovo kao pokretna ostrva sporo kretala južnije nego danas."
U večitom traganju čoveka za staništima na kojima se lakše i bolje živi, ljudska populacija može preći neverovatne udaljenosti. Naročito ako je to u vezi sa ljudskom pohlepom, koja se ostvaruje ljudskim delatnostima na onome što se naziva tržište!
U večitom traganju čoveka za staništima na kojima se lakše i bolje živi, ljudska populacija može preći neverovatne udaljenosti. Naročito ako je to u vezi sa ljudskom pohlepom, koja se ostvaruje ljudskim delatnostima na onome što se naziva tržište!
[1] Planet of the Apes (1968), Beneath the Planet of the Apes (1970), Escape from the Planet of the Apes (1971), Conquest of the Planet of the Apes (1972), Battle for the Planet of the Apes (1973),Planet of the Apes (1974) Return to the Planet of the Apes (1975-TV episodes), Planet of the Apes (2001), Rise of the Planet of the Apes (2011)...
[2] Lucy (AL 288-1) je zajednički naziv za nekoliko stotina komada kostiju koji predstavljaju primerak Australopithecus afarensis. Primerak je otkriven 1974. kod Hadara u Awash Valley (Avaš dolini) Etiopipskog dela Afarske depresije u istočnoj Africi.
[3] Ufologija je pseudoznanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem fenomena NLP/NLO (nepoznate leteće pojave / neidentificirani leteći objekti). Smatra se da je moderna era ufologije započela s bliskim susretom pilota Kennetha Arnolda tijekom leta iznad planine Rainer u državi Washington, 24. lipnja 1947. godine.
[4] Kako prenosi “Znanost”-Hrvatski popularno-znanstven portal, u Peruu je pronađena tajanstvena mumija i izložena u muzeju Ritos Andinos u Andahuaylillasu, oko 700 km jugoistočno od glavnog grada Lime. Visoka je samo 50-ak centimetara što baš i nije svojstveno čoveku. “Ima trokutastu glavu, a očne duplje su prevelike” kazao je direktor muzeja, antropolog Renato Davila. Davila je napomenuo i kako izbočina na vilici i razvoj zubala nikako ne odgovaraju navodnim godinama mumije.“Takav donji dio vilice nema nijedan narod na svetu. Rupa na vrhu glave također privlači pažnju. Ima umnjake i kutnjake kakve nema nijedno ljudsko biće”, kaže Davila. I antropolog Pablo Bayabar iz Lime pokušava složiti 'slagalicu' oko malformirane lubanje.”Dječje glave su proporcionalno veće od njihovih tijela. Dakle, ovde se verovatno radi o detetu starom oko 2 godine s ogromnom glavom”, kaže Bayabar te dodaje kako se verovatno radi o ljudskoj žrtvi kao daru bogovima. Postoji i mogućnost da je lubanja namjerno deformirana kao dio nekog plemenskog rituala.
[5] Gotovo u pootpunosti preuzeti delovi teksta iz kjige GORANA PEŠIĆA: “Đubrište Čovečijeg Portreta” (2007), (DNK analiza porekla čoveka kao i naroda na Balkanu). Neznatno izmenjen za potrebe ove priče!
Šusterska[1] teorija o dolasku prvih ljudi u Borovo
Jedno pleme Homo sapiensa, koje je živilo 3.000-2.400 godina prije naše ere, na Vučedolu[2], nešto malo nizvodno od današnjeg Borovo Naselja, razvilo je veštinu izrade oruđa. Arheološkim nalazima je potvrđeno da je ta veština imala za posledicu ovladavanje vještinom izrade obuće[3].
Područje raširenosti Vučedolske kulture
"BOROVO" organ saradnika zajednice "Bata" br. 75 (07.10.1938. god.)
Izgleda da su propovjedali neko svoje vjerovanje, jer im je jedan od idola kojem su se klanjali bio u obliku cipele ili čizmice kako joj tepaju savremeni arheolozi. Postavljena teza o kultu kovača, posebno ljevača i kovača bakra i bronze, nakon otkrića idola cipele "definitivno pada" u vodu. Svakako bi trebalo dodatno istražiti pronađene ostatke nagorelih ognjišta, jer se možda radi o mestima za štavljenje kože za proizvodnju obuće. Oko toga se danas u naučnim krugovima vrlo žučno raspravlja, jer pravih historijskih podataka od kuda je taj Homo sapiens došao i kamo je otišao kada je napustio lokalitet Vučedola, zapravo nema.
Vučedolska cipelica ili čizmica
Na osnovu arheoloških nalaza, urađena je rekonstrukcija njegovog kretanja: Izgleda da je pre više od 6.000 godina, u potrazi za tržištima, taj Homo sapiens krenuo iz Missouria[4], USA[5] i došao do današnje Armenije[6]. Iz Armenije se pre više od 5.000 godina uputio u Englesku[7], gdje su se prelaskom na proizvodnju oruđa od željeza, tržišne i proizvodne aktivnosti za izradu obuće odvijale u novim okolnostima.
Jedan ogranak sklon idolopoklonstvu se odvojio i došao na obale Dunava kod današnjeg Vučedola. Tu su razvili zavidnu proizvodnju obuće, naročito zaštitne obuće za rad na topljenju i izlevanju bakra i bronce i tu su izradili onu pomenutu čizmicu. Njoj su se klanjali i prinosili joj žrtve sa željama za dobrom prodajom svojih proizvoda. Čitavo vreme njihovog boravka tu na obali Dunava, karakteriše trgovina i obrt, za trajanja brončanog doba u ljudskoj prošlosti.
Jedan ogranak sklon idolopoklonstvu se odvojio i došao na obale Dunava kod današnjeg Vučedola. Tu su razvili zavidnu proizvodnju obuće, naročito zaštitne obuće za rad na topljenju i izlevanju bakra i bronce i tu su izradili onu pomenutu čizmicu. Njoj su se klanjali i prinosili joj žrtve sa željama za dobrom prodajom svojih proizvoda. Čitavo vreme njihovog boravka tu na obali Dunava, karakteriše trgovina i obrt, za trajanja brončanog doba u ljudskoj prošlosti.
Pronađene cipele iz pećine Arnold Reserch Cave (Missouri-USA)
Cipela iz Armenije, lokacija špilje i mjesto u špilji gde je Diana Zardaryan našla cipelu
Cipela iz Engleske i ispitivanje stručnjaka
Terani genom koji su poneli iz Arnold Research Cave, Missouri-USA, ti ljudi sa Vučedola su otišli na sever uzvodno tokom Dunava i Morave i naselili malo područje Valašske doline uz reku Dřevnicu u Velikoj Moravskoj na obroncima Belih Karpata. Na razvalinama proizvodnih pogona u gradu Zlinu uz reku Dřevnicu arheološkim istraživanjima pronađena su oruđa za izradu obuće koja potvrđuju ovu tezu. Inače, teritorija, koja uključuje i pomenuto područje, kasnije je bila poznata kao Republika Čehoslovačka[8].
Pogoni u Zlinu danas
Ovu teoriju, između ostalog, može potkrepiti i činjenica da Englesku danas naseljavaju potomci Kelta za koje nije tačno utvrđeno gdje im je prapostojbina. Na osnovu izložene rekonstrukcije kretanja Homo sapiensa sklonog šusteraju, nije isključeno da postoji veza i između Kelta i onih ljudi iz Armenije, jer se delovi današnje Češke nazivaju i Bohemia[9], što na starolatinskom znači: dom Boia, a Boi su jedno od Keltskih plemena. U prilog ovoj teoriji ide i činjenica da su nosioci razvoja kulture željeznog doba u srednjoj Evropi, kada se prelazi na proizvodnju željeznog oruđa za izradu obuće, zapravo Keltska plemena koja su tu kulturu vjerojatno i stekla na proizvodnji oruđa za izradu obuće o čemu svedoče i pronađeni ostaci zipele iz želejznog doba u današnjoj Engleskoj. Teoriju treba dodatno istražiti, jer nije isključeno da Kelti zapravo vode poreklo iz Missourija-USA što bi svakako doprinelo i objašnjenju želje potomaka tih ljudi za osvajanjem teritorija, radi tržišta[10].
Početkom tridesetih godina prošlog XX stoljeća, sada savremeni Homo sapiens ponovno gonjen onim genom koji ga tera da krene za tržištem i gotovo iz istih razloga kao kada je napuštao Vučedol (nove okolnosti na tržištu), krenuo je iz Valašske doline uz reku Dřevnicu, ali sada nizvodo tokom Morave i Dunava i došao je u atar sela Borovo i podigao Borovo Naselje i Tvornicu za proizvodnju obuće (ili je bilo obratno), tu na obali Dunava, gde se nekada davno klanjalo idolu u obliku cipele ili čizme, svejedno.
Početkom tridesetih godina prošlog XX stoljeća, sada savremeni Homo sapiens ponovno gonjen onim genom koji ga tera da krene za tržištem i gotovo iz istih razloga kao kada je napuštao Vučedol (nove okolnosti na tržištu), krenuo je iz Valašske doline uz reku Dřevnicu, ali sada nizvodo tokom Morave i Dunava i došao je u atar sela Borovo i podigao Borovo Naselje i Tvornicu za proizvodnju obuće (ili je bilo obratno), tu na obali Dunava, gde se nekada davno klanjalo idolu u obliku cipele ili čizme, svejedno.
Bilo kako bilo, prema predanju, pisanim dokumentima i pronađenim tragovima[11], prvi ljudi koji su podigli Borovo Naselje sa tvornicom bili su iz Valašske doline i prvo su naselili skladište «Češke agencije»[12].
I krug se zatvorio!
I krug se zatvorio!
Skladište tzv. "Češke Agencije"
[2] Čitava kultura nazvana je Vučedolska i imenovana je po lokalitetu Vučedol, 5 km nizvodno Dunavom od Vukovara (Borovo Naselje je 4 km uzvodno od Vukovara). Arheološko nalazište otkrio je 1897. Josip Brunšmid (1858-1929). Iskopavanja je 1938. vršio Robert Rudolf Schmidt (1882-1946). To je kultura mlađeg eneolitika (bakrenog doba-4.000 – 3.000 pr. Kr.). Na Vučedolu su nađeni ostaci velikog naselja gde je živjelo je oko 2.000 - 3.000 stanovnika, te je riječ o jednom od najvažnijih centara tada naseljenog sveta. Ljudi su se bavili stočarstvom, najstarijim uzgojem goveda na svijetu i preradom kože korištenom i za izradu obuće. Ovo je prva kultura koja koristi tanjure za posluživanje hrane samo jedne osobe. Južno od Dunava razvila se, nešto kasnije u ranom srednjem veku, kultura koja je meso uzimala viljuškom, a ne prstima. To ukazuje na jedinstvo te dve kulture, ma šta ko o tome mislio. Vučedolska kultura se proširila sve do okolice Praga i južnih Karpata u Češkoj na sjeveru, rumunjskog Banata na istoku, Alpa na zapadu i južne Bosne na jugu. Prvo je Mirko Šeper (1912 -1970) iskopao “golubicu”, pa dr. Šmit opanak, a tek je posle Mirela Hutinec (Dalić) 2007. iskopala idola, čizmu! Čizmica od pečene gline je bogato ukrašena vučedolskom ornamentikom, a pronađena je u jednoj od dviju otkopanih podnica kuća prapovijesnih Vučedolaca, a potječe iz mlađeg doba vučedolske kulture, koja je na tom, te području istočne, središnje i dijela južne Europe postojala između 2800 i 2400 godine prije Krista.
[3] U organu sradnika zajednice «Bata», «Borovo» novinama broj 75 od 07.10.1938. godine, na naslovnoj strani je objavljeno: «Poznati svetski arheološki stručnjak, profesor dr. Šmit iz Tibingena, koji je ovog leta vršio iskopavanja na Vučedolu, pronašao je ostake opanka i čizama koje su nosili stanovnici Vučedola, a za koje je utvrđeno da su stari oko 4.500 godina. Profesor dr. Šmit utvrdio je da su stanovnici Vučedola već pre 4.500 godina bili vešti obućari, koji su sami sebi za leto pravili opanke od platna i kože, a za zimu čizme od kože bogato ukrašene».
[4] U pećini Arnold Research Cave u Missouriju (USA) profesor antropologije i arheolog dr. Carl H. Chapman sa univerziteta Missouri-Columbia 1975. godine pronašao je sandale sašivene od jelenje kože i pletene od platna (pletene špage), a svoje nalaze je detaljno opisa i publikovao u knjizi «The Archaeology of Missouri, Indians and Archaeology of Missouri». Nalazi se čuvaju u Museum of Anthropology, 100 Swallow Hall, Columbia, Missouri MO 65211-1440. Direktor muzeja za antropologiju Mike O'Brien, tehnikom nazvanom accelerator mass spectrometry (AMS) ispitao je 1997. godine starost pronađenih cipela i utvrdio da su neke od pronađenih cipela stare i 8.000 godina!
[5] USA, kratica od The United States of America (Sjedinjene Američke Države), pojam liberalnog kapitalizma i društva zasnovanog na tržištu kojem je ideologija dolar (novčana jedinica u USA, oznaka $).
[6] Prema vesti agencije AP (The Associated Press) nedavno je u jednoj špilji u Armeniji, arheologinja Diana Zardaryan sa Nacionalnog instituta za arheologiju i ethnografiju (Gasparian/Institute of Archaeology and Ethnography of the Natl. Acad. Sciences, Armenia of the Natl.) pronašla "najstariju" kožnu cipelu na svetu. Procenjuje se da je cipela, napravljena od kravlje kože, stara između 5.637 i 5.387 godina. Starost cipele je utvrđena pomoću radiokarbonskog datiranje na travi i koži na University of California i University of Oxford, a vodila ga je arhaeologinja Ron Pinhasi sa Univerziteta College Cork iz Irske. Cipela je relativno mala (odgovara današnjem broju 38) i nije utvrđeno je li pripadala muškarcu ili ženi. U cipeli je pronađena osušena trava, a stručnjaci ne mogu zaključiti je li trava služila za grijanje nogu ili za održavanje oblika obuće.
[7] Kako izveštava BBC news (The British Broadcasting Corporation), a prenosi The Guardian (News and Media Limited or its affiliated companies), na dnu jednog bunara u Whiteball kamenolomu u blizini Wellingtona, Somerset, na jugu Engleske tim britanskih arheologa (Exeter Archaeology at Town Farm, Somerset) su pronašli kožnu cipelu staru 2.000 –2.500 godina. Prema riječima arheologa Stephen Reeda, cipela je uspjela odoljeti zubu vremena jer je uvijek bilo vode u bunaru. Nalaz potječe s početka željeznog doba koje se nastavlja se na brončano doba, a početak i trajanje različito je na različitim područjima (razdoblja koje se proteže od 700. godine pre n.e. do 43. posle n.e.). Cipela je u izuzetno očuvanom stanju, s još uvijek vidljivim pojedinim šavovima i čvorovima vezica. Dugačka 30 centimetara, što bi danas odgovaralo osobi koja nosi broj 43-45, ova cipela će biti predana stručnjacima koji trebaju ustanoviti kako je proizvedena i od koje vrste kože. U blizini je pronađena hrpa izgorelog kamenja, možda dio «industrijskog» kompleksa za taljenje metala ili štavljenje kože. Cipela je poslana na čuvanje u Wiltshire i trebala bi biti prikazana u Royal Albert Memorial Museum u Exeteru.
[8] Čehoslovačka (češ.: Československo, slov.: Česko-Slovensko), država u centralnoj Evropi koja je postojala od 1918. do 1992. 1. januara 1993. je miroljubivo podjeljena na Češku Republiku i Slovačku.
[9] Bohemia ( češ.: Čechy, njem.: Böhmen, polj.: Czechy, fr.: Bohême, lat.: Bohemia) je povijesna regija u srednjoj Europi, danas zauzima dve trećine zapadnog dela tradicionalnih Čeških zemalja. Nalazi se u suvremenoj Češkoj Republici, glavni grad Prag. U širem smislu, često se odnosi na celu Češku teritoriju, uključujući i Moravsku i Češku Šleziju, posebno u povijesnim kontekstima, kao što je kraljevina Bohemia .
[10] Nedavno je zabilježena saradnja Armenskog državnog univerziteta u Yerevanu (Hayastani Hanrapetut'yun (arm.: Հայաստան) Republika Armenija) sa Univerzitetom Tomaš Baťa u Zlinu (Česká republika a pouze Česko, Republika Češka ili samo Češka) što je vrlo znakovito za potvrdu iznete teorije!
[11] Iskopine na mestu željezničkog kolosjeka naftnog terminala u današnjoj luci Vukovar, na mestu davno porušenog skladišta pomenute agencije, neistruli delovi koji ostaju kod proizvodnje obuće, potvrda su teorije da su ti prvi ljudi tu proizvodili i obuću.
[12] Tako se u svakodnevnom govoru nazivalo skladište “Slovačke Dunavske Plovidbe A.D.” (Slovenska Dunajplavba Ŭč.Spol.) na obali Dunava, nizvodno od mesta izgradnje I. kolinije Borovo Naselja i izgrađenih prvih pogona tvornice “Bata” (posle “Borovo”).
Od plemena do naroda
Naselivši područje Valašske doline uz reku Dřevnicu u Velikoj Moravskoj na obroncima Belih Karpata u ona prethistorijska vremena, Valašska plemena nepoznatog porekla živela su tiho i mirno stoljećima, a kraj XIX. i početak XX. veka dočekala su u Austro-Ugarskom carstvu.
Veština izrade obuće odredila je plemensko organiziranje načina života,. Organizacija je bila zasnovana na disciplini i usavršavanju proizvodnih sposobnosti egzinstencijalno važnih za opstanak i razvoj plemena, sa posebnom pažnjom usmjerenom na ovladavanje veštinom koju su nazivali, trampa gotovih proizvoda. U početku su imali zajedničku imovinu, poslove su delili prema sposobnostima članova plemena, a raspodela proizvoda i dobara dobijenih trampom, bila je organizirana ravnomerno na teritoriji plemena u skladu sa potrebama plemena i pojedinca.
Daljnje ovladavanje vještine izrade obuće, uslovilo je razvoj zanatstva, kasnije manufakture, a trampa je vremenom odredila organiziranje u plemenske saveze, naročito radi zajedničkog nastupa na teritorijama drugih plemena i plemenskih saveza, koje su se nazivale tržištem. Trampa, kasnije nazvana trgovina, trajno je odredila organiziranje plemena i ta se vještina posebno cjenila.
Na čelu plemena nalazio se plemenski starešina. On je bio vođa proizvodnje, vrhovni kontrolor trampe i duhovni vođa, koji je imenovao i smenjivao čuvare duhovnog života.Duhovni život plemena oslanjao se na stroga pravila ponašanja i određivao je ukupan način života, radnu i životnu filozofiju, izraženu u obliku ideoloških i radnih načela[1]. Duhovni život je posebno obogaćivan demagoškim parolama[2] koje su imale za cilj poverenje u postupke plemenskog vođe i vrača (duhovnog vođe) da sa čuvarima duhovnog života utječe na događaje, kojima je određivano jedinstvo plemena i način života pojedinih članova plemena!
Prelazak sa manufakturne proizvodnje na industrijski način proizvodnje tokom Velikog rata[3] i utjecaj teritorijalnih promena[4] na području Austro-Ugarskog carstva nakon Velikog rata, uslovili su ekonomske i kulturne promene[5] koje su zahtevale viši stupanj društvene organizacije plemena. Bila je potrebna promjena unutrašnje organizacije grupa unutar plemena, organiziranje drugačijih odnosa između plemenskog vođe trampe i proizvodnje i duhovnog vođe, te čuvara duhovnog života. Trampa, kasnije nazvana trgovina, bila je sve važnija i važnija u životu i odnosima u plemenu, te je došlo je do nužnog ujedinjavanja srodnih plemena, naročito radi zajedničkog nastupa na trećim tržištima. U takvom historijskom vremenu razna Valašska plemena[6] okupljena oko proizvodnje obuće uz reku Dřevnicu u Velikoj Moravskoj na obroncima Belih Karpata, prelaze u viši tip društvene zajednice, u veliki narod Batovaca[7]!
Veština izrade obuće odredila je plemensko organiziranje načina života,. Organizacija je bila zasnovana na disciplini i usavršavanju proizvodnih sposobnosti egzinstencijalno važnih za opstanak i razvoj plemena, sa posebnom pažnjom usmjerenom na ovladavanje veštinom koju su nazivali, trampa gotovih proizvoda. U početku su imali zajedničku imovinu, poslove su delili prema sposobnostima članova plemena, a raspodela proizvoda i dobara dobijenih trampom, bila je organizirana ravnomerno na teritoriji plemena u skladu sa potrebama plemena i pojedinca.
Daljnje ovladavanje vještine izrade obuće, uslovilo je razvoj zanatstva, kasnije manufakture, a trampa je vremenom odredila organiziranje u plemenske saveze, naročito radi zajedničkog nastupa na teritorijama drugih plemena i plemenskih saveza, koje su se nazivale tržištem. Trampa, kasnije nazvana trgovina, trajno je odredila organiziranje plemena i ta se vještina posebno cjenila.
Na čelu plemena nalazio se plemenski starešina. On je bio vođa proizvodnje, vrhovni kontrolor trampe i duhovni vođa, koji je imenovao i smenjivao čuvare duhovnog života.Duhovni život plemena oslanjao se na stroga pravila ponašanja i određivao je ukupan način života, radnu i životnu filozofiju, izraženu u obliku ideoloških i radnih načela[1]. Duhovni život je posebno obogaćivan demagoškim parolama[2] koje su imale za cilj poverenje u postupke plemenskog vođe i vrača (duhovnog vođe) da sa čuvarima duhovnog života utječe na događaje, kojima je određivano jedinstvo plemena i način života pojedinih članova plemena!
Prelazak sa manufakturne proizvodnje na industrijski način proizvodnje tokom Velikog rata[3] i utjecaj teritorijalnih promena[4] na području Austro-Ugarskog carstva nakon Velikog rata, uslovili su ekonomske i kulturne promene[5] koje su zahtevale viši stupanj društvene organizacije plemena. Bila je potrebna promjena unutrašnje organizacije grupa unutar plemena, organiziranje drugačijih odnosa između plemenskog vođe trampe i proizvodnje i duhovnog vođe, te čuvara duhovnog života. Trampa, kasnije nazvana trgovina, bila je sve važnija i važnija u životu i odnosima u plemenu, te je došlo je do nužnog ujedinjavanja srodnih plemena, naročito radi zajedničkog nastupa na trećim tržištima. U takvom historijskom vremenu razna Valašska plemena[6] okupljena oko proizvodnje obuće uz reku Dřevnicu u Velikoj Moravskoj na obroncima Belih Karpata, prelaze u viši tip društvene zajednice, u veliki narod Batovaca[7]!
Evropa pre i posle "Velikog rata" 1914-1918
Ova “ideološka i radna načela” skupio je Prof. Ing. Milan Zelený, M.S., Ph.D. Globální profesor, působící na Fordham University v New Yorku, ale také na Univerzitě Tomáše Bati ve Zlíně, Xidian University v Xi´an, Fu Jen University v Taipei a Indian Institute of Technology, Kanpura IBMEC Rio de Janeiro, koji je napisao nekoliko knjiga o Bata Management Systemu. (dole tablica iz rada prof. Zelený Milana).
[2]
____________________________
[1] Ideološka i radna načela propisao je prvi plemenski starešina i duhovni vođa Tomáš Baťa:
Ideološka načela:
§ Radnik i vlasnik su saradnici.
§ Svaki radnik ima priliku postati milioner.
§ Nijedna osoba se ne smije mešati u međusobne odnose između poslodavca i zaposlenog radnika, u interesu celog kolektiva i javnosti.
§ Cilj poslovanja je služenje javnosti.
§ Cilj opravdava sredsta.
Deset radnih načela:
§ Odgovornost svih za sve, odgovornost je nikoga za ništa.
§ Svaki problem zahteva ozbiljno promišljanje njegovog rešenja. Svako, ko ima odgovornost za rešenje problema i ideju za rešenje problema, mora je “izbrusiti” sa drugim umovima.
§ Rad se poverava profesionalcima, koje treba kontrolisati da li rade dobro. Osnovni princip kontrole je kontrola upravljanja vremenom i novcem.
§ Ko želi biti rukovodilac i raditi sa ljudima, mora prvo sebe izgraditi.
§ Dan ima 84 600 sekundi.
§ Administrativni sistem upravljanja i upravljanje proizvodnjom zasnovan je na principu decentralizacije upravljanja unutar kompanije.
§ Obuka radnika je sistematska i trajna, posebno mladih.
§ Svaki zaposlenik, bez razlike, mora težiti uspjehu za ukupan napredak firme i cele zajenice. Sreća čoveka je sprovođenje ideja u život, koje će obilježiti njegov rad.
§ Svaki zaposlenik mara moći odgovoriti na pitanje: Zašto sam koristan poduzeću?
§ Sve što se proizvodi mora služiti kupca dobro, bez obzira na cenovnu kategoriju.
Ova “ideološka i radna načela” skupio je Prof. Ing. Milan Zelený, M.S., Ph.D. Globální profesor, působící na Fordham University v New Yorku, ale také na Univerzitě Tomáše Bati ve Zlíně, Xidian University v Xi´an, Fu Jen University v Taipei a Indian Institute of Technology, Kanpura IBMEC Rio de Janeiro, koji je napisao nekoliko knjiga o Bata Management Systemu. (dole tablica iz rada prof. Zelený Milana).
[2]
- "Náš zákazník – náš pán“ ("Naš kupac-naš gospodar"),
- "Pracovat kolektivně, bydlet individuálně" ("Raditi kolektivno-stanovati samostalno"),
- ”Nesnáze jsou příležitostí pro muže statečných srdcí”! (“Teškoće su mogućnost za ljude hrabrog srca!”)
- “Než něco řeknu, musím přemýšlet, co mi ten druhý odpoví.” (“Prije nego nešto kažem, moram razmisliti, što mi to drugi govori”),
- "Boj je podstatou života. Kdo nebojuje, nemůže ani zvítězit." (“Borba je bit života. Ko se ne bori, ne može pobediti”) ...
[4] Velike teritorijalne promene odigrale su se završetkom Velikog rata (kasnije imenovaog I. Svetski rat). Raspala su se tri carstva: Austro-Ugarsko, Rusko i Otomansko carstvo. Na njihovim teritorijama osnovane su mnoge nove države, a u Rusiji se odigrala prva socijalistička revolucija!
[5] Konačan raspad feudalnih odnosa. Mnogi istoričari se slažu: da je rat predstavljao poslednji grč i konačan kraj ancien regimea (starog poretka) Arno J. Mayer: The Persistence of the Old Regime: Europe to the Great War (New York : Pantheon Books, 1981)
[6] Prvu Zlinsku tvornicu obuće osnovao je 1870. francuz Robert Florimont, a postojale su još: Tvornica obuće Moric (Mořic) Lehra, Tvornica obuće Arnošta Jirouska (JIRO), Tvornica obuće Františeka Novaka, Tvornica obuće “IRIS” Josefa Červiky, Tvornica obuće Františeka Štěpáneka, Tvornica “META” Antonina Červina, Tvornica braće Kuchařove, Tvornica obuće za gimnastiku “Hip-Hop” Josefa Mikulčaka, Tvornica obuće Eduarda Malote (1921) “Manoj”-Zlin... Sve su one prije ili posle prestale sa proizvodnjom jer nisu mogle izdržati konkurenciju “Baťe”. (dole neke od obućarskih firmi Zlina).
[7]čeh.: Baťovák, engl.: Bataman, hrv.: Batovac, srp.: Батовац, njem.: Batamann, polj.: Bataczłowiek, franc.: l'homme de Bata, mađ.: Bataférfi ... Ime je izvedenica iz naziva firme “Baťa” d.d. sa prvobitnim sedištem u Zlinu i odnosi se i na muške i na ženske pripadnike Cipelarskog (obućarskog) naroda carstva “Baťa”. Kako se širilo “carstvo” Baťe, tako se povećavao broj pripadnika naroda iz različitih etničkih skupina.
Mitovi i legende
Kao svaki narod i narod Batovaca ima svoju mitsku[8] historiju. Većina istraživača se slaže, da se kao narod u mitovima prvi put pominju krajem XIX veka i da se to može datirati između 1894.[9] i 1900. godine.
Zahtjev Antonina Bate za osnivanje obućarske radnje od 18.09.1894.
Bili su zajednica koja je imala nadplemenski i nadnacionalni karakter. Ta osobina odredila je i vlast koja je bila faktor njihovog razvoja, čuvar pojedinačnih i opštih interesa, zajedničkog porekla i zajedničke sudbine, povezani zajedničkim životom i radom na nekoj od teritorija koje su osvojili.
Po teoriji genetskog porekla, Batovci su kao narod zapravo iz Missouriju (USA)[10]. Zahvaljujuću tržišnom genu koji su poneli iz prapostojbine, imali su ekspanzionističke motive i solidarističke razloge, u razvoju etničke svesti o zajedničkom poreklu i zajedničkoj sudbini.
Između 1900. i 1945. godine stvorili su moćnu državu, gotovo carstvo.Imali su svoje gradove, svoje ceste, željezničke pruge, svoja jezera, reke i kanale, brodovlje koje je plovilo svim svetskim morima i svoje ptice koje su letile svim nebima.Postojalo je mišljenje, danas uglavnom napušteno, da je nebo samo jedno i nedeljivo, ali se tokom XX. veka formirala škola mišljenja, da neba ima onoliko koliko postoji svetova, koji ga svojataju.
U mitovima se priča o porodici šveca Vaclava[11] u kojoj, once upon a time, dva brata[12] napuštaju oca[13], koji se nakon smrti prve žene[14] drugi put oženio mnogo mlađom udovicom tkalca[15] i s njom imao petero djece. U mitu se spominje i starija sestra Anna[16] koja se udružuje s braćom da im pomogne da podignu proizvodne pogone, hramove i nastambe plemena. Priča dalje kazuje kako brat i sestra, pomažu najmlađem bratu da postane plemenski i duhovni vođa plemena. Nakon što najmlađi brat uspije, sestra se 1898. godine sretno udaje za vlasnika pivovare iz Kojetina[17], a stariji brat nesretno umire od posledica tuberkuloze 1908. godine.
U mitovima se priča o porodici šveca Vaclava[11] u kojoj, once upon a time, dva brata[12] napuštaju oca[13], koji se nakon smrti prve žene[14] drugi put oženio mnogo mlađom udovicom tkalca[15] i s njom imao petero djece. U mitu se spominje i starija sestra Anna[16] koja se udružuje s braćom da im pomogne da podignu proizvodne pogone, hramove i nastambe plemena. Priča dalje kazuje kako brat i sestra, pomažu najmlađem bratu da postane plemenski i duhovni vođa plemena. Nakon što najmlađi brat uspije, sestra se 1898. godine sretno udaje za vlasnika pivovare iz Kojetina[17], a stariji brat nesretno umire od posledica tuberkuloze 1908. godine.
Tako najmlađi brat postaje vrhovni plemenski i duhovni vođa jednog od plemena Valašca okupljenih oko budućeg carstva «T. & A. Baťa» [18], Zlin[19].
Prvi šveci u porodici Bata
Anna, Tomaš i Antonin Bata
Porodično stablo Baťa
Carstvo je uspostavljeno 1923. godine[20] nakon herojske borbe Vrhovnog i duhovnog vođe sa mračnim silama Komunizma i trijumfalnog osvajanja grada Zlina, budućeg glavnog grada carstava «Baťa».
Svoj Glavni grad su izgradili tako da se može kopirati, a kopiju su nosili sa sobom čak i tamo kada su krenuli da se vrate u prapostojbinu[21] i hladni zapad. Prapostojbina se i danas naziva skupnim imenom Sjedinjene Američke Države.
Savremeni arheolozi[22] danas tvrde da je njihova prestolnica bila zapravo komadić te Amerike koju je sa sobom nosio u snovima njihov prvi Vrhovni vladar i duhovni vođa[23] i za koga pričaju da je uspostavio veze čak sa Dalekim istokom[24], kada je plovio nebom sedam dana i sedam noći, kada zemlja kune čoveka i kada ta kletva tera i sam brod od kopna[25].
Kada je utvrđena vlasti u dolini Dřevnice čak tamo do Otrokovica, krenulo se u osvajanje novih zemalja.
Dolina Dřevnice od Zlina do Otrokovica
U mitovima, bajkama i legendama o seobama i osnivanjima hramova za klanjanje cipeli i naseljavanju širom sveta, o pustolovinama na tim pohodima ima mnogo priča: o mudrim vladarima cipelarskog carstva, o lokalnim junacima u novoosvojenim zemljama, junačkim borcima, smelim buntovnicima, a nisu izostale ni priče o lepoticama. Mnoge legende su zapisane u prozi ili stihu.
Nakon 1930. godine, a prema potvrđenim podacima u arhivama, do otprilike 1945. godine, Batovci su naseli sve četiri strane sveta idući za vetrom obojenog snovima. Bio je to neki šareni vetar, sa najčešće tri boje: plave, bele i crvene.
Nakon 1930. godine, a prema potvrđenim podacima u arhivama, do otprilike 1945. godine, Batovci su naseli sve četiri strane sveta idući za vetrom obojenog snovima. Bio je to neki šareni vetar, sa najčešće tri boje: plave, bele i crvene.
Bajka o vjetru obojenom snovima
A onda, kada je broj sledbenika klanjanja cipeli narastao na 16.500 u 25 tvornica i 1.645 filijala i koji su hranili ko zna koliko pripadnika naroda, krenuo je Vrhovni i duhovni vođa da obiđe prvi novo izgrađeni grad van Valašske doline uz reku Dřevnicu, čak tamo u državi Helvetiji u visokim brdima zvanim Les Alpes u selu Möhlin, koje su do tada nazivali «Dorf der drei Kirchen». Sa letališta Bahňák poletio je u nebesa[26] i tamo ostao zauvek.
Ali kao u svim bajkama, nakon pogrebnih svečanosti koje su trajale od dva do osam dana i pogreba u Lesním hřbitovu[27] koji je trajao šest sati, što omogućuje duši novo duhovno tijelo kojim će se preseliti u sljedeći život[28], na belom konju pojavio se polubrat[29] Vrhovnog i duhovnog vođe i preuzeo vlast. Podigao je mauzolej u spomen na umrlog vođu i nastavio osvajati svet.
František Lydia Gahura: Muzej Tomaša Bate u Zlinu 1933.
Mnoge priče o velikom narodu Batovaca i danas se prenose s’ kolena na koleno kao deo usmenog predanja, kao bajke i gde je istinsko noedvojivo i gde je čudesno nadnaravno, kao nesputana moć mašte između stvarnosti i snova.
A to je bilo u ona mitska vremena kada se do prvog slanog mora putovalo sedam godina, preko sedam reka, sedam gora i dolina i to samo onda kada su sa juga duvali slani vetrovi.
Skeptici sumnjaju u bajke o snovima i stalno pominju neko tržište i neki genetski kod. A mitske priče, bajke i legende i danas su predmet proučavanja historičara i odvajanja mitskog od stvarnog, kada već odavno nema ni Batovaca ni carstva.
[8] Mit (grč. mŷthos - riječ, govor; povijest; Veliki rječnik stranih riječi, Bratoljub Klaić, Zora, 1968.): 1. priča, predajno vjerovanje starih naroda o podrijetlu svijeta, o prirodnim pojavama, o bogovima i legendarnim herojima; 2. prenes. bajka, priča, izmišljotina. Nevjerodostojan prikaz nekih događaja, koji se naslanjaju na kosmogonijske mitove o stvaranju carstva “Bata”.
[9] Zahtjev za osnivanje Obućarske radnje Antonín Baťa (sin) uputio je 18.09.1894. Okružnom uredu u Uherském Hradištu. Nakon pozitivnog rešenja pod nazivom Antonín Baťa, výroba obuvi ve Zlíně firma je počela sa radom 21.09.1984. u iznajmljenim prostorijama na Zlinskom trgu.
[10] Vidi tekst: “Šusterska teorija o dolasku prvih ljudi u «Borovo» (pre «Bata») i njegovo Naselje”
[11] Prvi zabilježeni švec (češki) /schuster (obućar, postolar, cipelar) iz porodice Bat’a.
[12] Stariji Antonín Baťa (07.06. 1874-08. 06. 1908) i mlađi Tomáš Baťa (03. 04. 1876 -12. 07. 1932.)
[13] Antonín Baťa, otac (01.08.1844-05.09.1905.)
[18] Tokom postojanja, carstvo je menjalo imena. Od 1894. godine zvalo se “Obućarska radnja Antonin Baťa” („Antonín Baťa, výroba obuvi ve Zlíně“); od 1900. “T. & A Bata, Zlin (Mähren) ili Erste Österreichisch-Ungarische Mechanische Segeltuchschuhfabrik» („T.&A. Baťa, výroba plátěné a houněné obuvi ve Zlíně“); od 1908. “T. & A. Baťa”; od 1931. “Baťa” d.d. Zlin i uvek je u imenu firme bilo porodično ime osnivača carstava, Baťa (dole doba Austro-Ugarske).
[19] Prvi pomen mesta datira iz 1322. godine, a kao grad se spominje od 1397. Zlin je za «sva vremena» vezan uz ime Tomáš Baťa i njegove tvornice za proizvodnju obuće «Bata».
[20] U gradu Zlinu su od 1919. vladali socijaldemokrati koji se u maju 1921. pridružuju Komunističkoj partiji. Tako da Zlinom od 1921.-1923. upravljaju komunisti. Na izborima za gradsko veće u septembru 1923. godine pobeđuje «Lista kandidata zaposlenika Zavoda «T.& A. Bata». Treba li reći da je kadrovsko odeljenje “T. & A. Baťa” dobilo zadatak da osigura glasanje za Tomaševu listu. (http://www.youtube.com/watch?v=yyQ71vQtvDQ)
[21] Arnold Research Cave (Missouri) je izbledeo u kolektivnom sjećanju praplemena, kasnijeg naroda Batovaca. Pa su nakon neuspeha u Lynnu (Massachusetts) 1920. godine, naselili Belkamp (Maryland) 1930. godine (vidi sliku dole), http://www.kilduffs.com/BATA.html.
Belkamp (Maryland) USA
[22] William Shaw: Once people used to joke that this town wasn't in Central Europe at all - they used to call Zlin, a piece of America (“Design for Living in Zlin, Czech Republic”- The New York Times, March 25, 2007.)
[23] Tomaš Baťa
[24] U zimu 1931/32 (10.XII 1931.-14.II 1932.) Tomaš Baťa je sa pilotom Jindřich Broučekom, preletio od Zlina do Indije i nazad, u potrazi za novim tržištima. Glavni imenovani pilot je bio englez Neville Stack, letilo se avionom Fokker. Ukupno je posada brojala 7 ljudi, a glavni posao je obavio Mijo Janković, kasnije pilot u Borovu (http://www.evarazdin.hr/mijo-jankovic-prije-80-godina-medimurcu-uspio-rekordni-let-od-zagreba-do-indije/), (http://www.youtube.com/watch?v=AamYxm8LOog) i (http://www.youtube.com/watch?v=FxQqkeEpHlw)
(slika dole, dolet iz Indije na aerodrom "Batov" u Otrokovicama)
[23] Tomaš Baťa
[24] U zimu 1931/32 (10.XII 1931.-14.II 1932.) Tomaš Baťa je sa pilotom Jindřich Broučekom, preletio od Zlina do Indije i nazad, u potrazi za novim tržištima. Glavni imenovani pilot je bio englez Neville Stack, letilo se avionom Fokker. Ukupno je posada brojala 7 ljudi, a glavni posao je obavio Mijo Janković, kasnije pilot u Borovu (http://www.evarazdin.hr/mijo-jankovic-prije-80-godina-medimurcu-uspio-rekordni-let-od-zagreba-do-indije/), (http://www.youtube.com/watch?v=AamYxm8LOog) i (http://www.youtube.com/watch?v=FxQqkeEpHlw)
(slika dole, dolet iz Indije na aerodrom "Batov" u Otrokovicama)
[26] Dana 12.07.1932. u 5,58 časova, srušio se Junkers F.13G (D-1608, proizveden 1928.) u vlasništzvu "Bata" d.d. Zlin na liniji Otrokovice - Švicarska. Avion je U 5,50 poletio u uslovima guste magle, skrenio lijevo, okrenio 360° (vjerojatno kako bi stekao visinu) i nakon 8 minuta, srušio se na zemlju brzinu od 150 km/h manje od 2 km od mjesta polijetanja, aerodroma Bahňák. Poginuo je pilot Jindřich Brouček (36 godina) i Tomáš Baťa putnik (56 godina). Vjerojatni uzrok je gubitak orijentacije položaja aviona zbog magle i naređenja šefa (Tomáša Baťe) da se leti! Pravi uzrok nesreće nikada nije utvrđen.
[27] Lesní hřbitov - Groblje u šumi. Tada novo gradsko groblje u Zlinu (autor projekta František L. Gahura), tek sagrađeno, primilo je svoga prvog “stanara”. (http://batastory.net/cs/milniky/LesniHrbitov) (http://www.zlin.estranky.cz/clanky/novy-zlin/lesni-hrbitov-ve-zline.html) “Zvykli jsme si pohlížet na hřbitov jako na místo, kam je nutno chodit naříkat. Avšak hřbitov má, jako všechno na světě, sloužit životu. Proto má být takový, aby nestrašil, aby jej mohli navštěvovat živí v klidu a radosti.” (Navikli smo na groblja kao na mesto gde idemo plakati. No, groblje je, kao i sve na svetu, da služi životu. Zato treba biti takvo da ne straši, nego da sudjeluje da se živi u miru i radosti!) -Tomáš Baťa
[28] Legende kažu da mu je omiljena pesma bila narodna: “Neumrem na sláme, umrem já na koni...» Neumirem na slami, umirem na konju»...
[29] Jan Antonín Baťa (Jan Karel - March 7, 1898 – August 23, 1965) rođen kao treće dete iz drugog braka Antonina Bate sa Ludmilom Baťová – rođenom Hruščáková udovom tkalca Kolařika iz Osvětimanya. (http://www.batuv-dum.cz/)
Napomena: Za pisanje ovih nastavaka, fotografije koje ilustriraju tekst korištene su sa raznih http:// domena, sa mreže svih mreža. Neki izvori su navedeni. Najveći broj je sa www.zlin.estranky.cz. Neke su sa aukcijskih sajtova gde se prodaju kao razglednice. Nadam se da ničije autorska prava nisam povredio.
nastaviće se...
nastaviće se...
